09 Veljača 2012
Gradska knjižnica Slavonski Brod obilježavaju Valentinovo izložbom antiknih spomenara u prostoru Knjižnice pod nazivom “U srce sam te zaključala”. Cilj naše izložbe je utvrditi što sve sadrže spomenari i kada se javljaju te podsjetiti na tradiciju pisanja spomenara koja je zaboravljena vještina. Najstariji izloženi spomenar datira iz 1880. godine, nepoznatog vlasnika ili vlasnice.
Potom slijedi spomenar iz 1887. i posljednji iz 1962. godine.
Spomenari se ubrajaju u tradiciju spontane kulture djece i mladih. Stranice spomenara doista nalikuju na darove, a na to upućuju i riječi u njegovom nazivu:
spomen i dar. Prenosi s generacije na generaciju barem od devetnaestoga stoljeća. Od 19. do 20. stoljeća spomenari imaju relativno stalnu strukturu. Govorne poruke u spomenarima su osobne netradicionalne poruke, preuzete iz književnosti te tradicionalne govorne poruke koje se prenose s koljena na koljeno. Velika je sličnost s tvorevinama djece i mladih na engleskom Autograph Album, Memory books, na grčkom Lefkomat, ruskom Albom-pesennik, na njemačkom govornom području Poesiealbum i Stammbuch, na mađarskom Emlėkül, na talijanskom Libretti Dell’Amicizia, na francuskom jeziku se naziva L’album d’autographes.
U svakoj kulturi nalazimo i one kulturne tvorevine u kojima se djeca i mladi javljaju kao stvaratelji, posrednici i prenositelji (šale, priče, pjesme, crni humor, potajni erotski folklor, tajni jezici, magija, gatalice, zakoni mladih, leksikoni, spomenari, dnevnici, stihovi izazivanja, igre, djevojačke pjesmarice itd.).
Postoje podaci da su studenti prvih europskih sveučilišta već u 15. stoljeću sakupljali i zapisivali stihove; bila je to neka vrsta dnevnika poezije s ilustracijama. U razdoblju renesanse ovaj oblik dnevnika, u koji će se ubrzo pored vlasnika upisivati i njegovi ili njezini prijatelji, dobiva latinski naziv Album amicorum (Dnevnik prijatelja)
Najpoznatiji dnevnici pripadali su L.v.Bethovenu i Babette Koch.
Oprema korica je posebna, a na njoj se vidi pečat vremena iz kojeg spomenar potječe. Važna je i odrednica da su listovi bilježnice bez crta kako bi se moglo crtati ili slikati.
Najstariji izloženi spomenari s kraja 19 stoljeća imaju oblik listića koji su se ulagali u bogato ukrašene kutijice. Vlasnice su uglavnom (dakle ne uvijek) djevojčice ili djevojke, a u spomenar se upisuju prijateljice, dječaci ili mladići, ali i roditelji, rođaci, učitelji itd.
Slikarstvo u spomenarima nedirnuta je tema. Postoji određena sinteza likovnog i jezičnog izražaja. Vodeće teme izloženih spomenara su cvijeće, jedrilice, krajolici i vedute, lijepi ženski i smiješni muški likovi. Rabi se olovka, olovka u boji, tuš, tempera, vodene boje, flomasteri. Na stranicama izloženih spomenara mogu se vidjeti vrlo lijepi crteži u tehnici akvarela.,crteži grafitnom olovkom, olovkom u boji kao i crteži rađeni u tehnici laviranog tuša.
Vodeća tema spomenara jest ljubav. Velika je zaokupljenost zaljubljenošću, sviđanjem, simpatijama. Ljubav, u najširem smislu riječi, vodeća je tema u spomenarima svih razdoblja.
U spomenarima nalazimo i poruke s težinom mudrosti. Ovakve poruke osobito vole adolescenti, a oni mlađi rado ih prepisuju tek naslućujući njihovo značenje.
Za osobne, netradicionalne poruke najčešće se odlučuju odrasli koji se upisuju u spomenar (učitelji, tetke, roditelji itd.), ali i neki vršnjaci. Takve poruke nalazimo u spomenarima svih razdoblja. Ponekad su to osobni pjesnički pokušaji.
“Ne govori uvijek što misliš ali uvijek misli što govoriš.”
Sve do kraja prve polovice dvadesetog stoljeća djevojčice/djevojke imale su spomenare do udaje, pa su i sadržaji u starijoj dobi imali veću ozbiljnost.
Prije Drugog svjetskog rata djevojčice iz viših staleža dobivale su spomenare na dar, najčešće od roditelja i ranije, pa su do udaje imale i dva-tri spomenara. One siromašnije dobile su ga prvi put oko 14. godine.
Između pedesetih i osamdesetih godina spomenar kruži od petog do osmog razreda osnovne škole. Nakon osamdesete donja i gornja dobna granica spušta se za godinu-dvije. Danas ih gotovo ne nalazimo poslije trinaeste (zamjenjuju ih pjesmarice), a na vrhuncu su u četvrtom razredu osnovne škole.
Na stranicama spomenara čuvaju se uspomene kao dragocjeni biseri prošlog vremena. Te su bilježnice čuvari najintimnijih osjećaja. Pripovijedaju o ljudima i događajima emotivnim stihovima i probranim mislima o ljubavi i prijateljstvu te svjedoče o bezbrižnom vremenu djetinjstva i mladosti.
Priređivačica izložbe
Sanja Vuleta
Gradska knjižnica Slavonski Brod obilježava Valentinovo izložbom antiknih spomenara u prostoru Knjižnice pod nazivom “U srce sam te zaključala”. Cilj naše izložbe je utvrditi što sve sadrže spomenari i kada se javljaju te podsjetiti na tradiciju pisanja spomenara koja je zaboravljena vještina. Najstariji izloženi spomenar datira iz 1880. godine, nepoznatog vlasnika ili vlasnice. Potom slijedi spomenar iz 1887. i posljednji iz 1962. godine.
Više...
