06 Studeni 2012
U organizaciji Gradske knjižnice Slavonski Brod u ponedjeljak, 5. 11. 2012. godine u Dnevnom boravku za starije i nemoćne osobe održana je promocija knjige kratkih priča brodske liječnice, voditeljice Odjela za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ Ružice Martinović -Vlahović „Zlatna nit“.
Uz stručne knjige: Prirodno planiranja obitelji (knjiga objavljena 1998. i do danas doživjela deset izdanja), suautorstvo u knjizi 100 godina bolnice u Slavonskom Brodu (1998.) te sudjelovanje i priređivanje knjige Fizikalna medicina i rehabilitacija u Hrvatskoj (2000.), ova svestrana liječnica piše poeziju još od srednjoškolskih dana (objavljujući ju u početku u periodici) i do danas je izdala zbirke Tvoj duh me obavija (1998.), U blizini (2002.), Mirisi ljubavi (2009.) i Vrata Božića (2011.).
Zbirka kratkih priča Zlatna nit objavljena u izdanju Hrvatskog katoličkog liječničkog društva 2012. godine bila je i povod Druženja uz čaj i čajne kolutiće, stalnog programa Gradske knjižnice, a tematski se uklopila u programsku zadanost Mjeseca hrvatske knjige 2012. godine, posvećenog osobama treće životne dobi. Knjigu su predstavile Mirna Grubanović, prof. (GKSB), mr.sc. Darija Mataić Agičić, prof. (GKSB) i sama autorica.
Nanizane poput perli na istu nit neprekinutog ljudskog rodoslova životne minijaturice Ružice Martinović Vlahović postaju čitanjem mala ogledala u kojima se neprekidno mogu tražiti različiti odrazi ljudi kojima je pokradena radost.
Priče su to o čovjeku koji se dogodio životu, a ne život njemu. Priče su to i o stvarnosti koja se često nalazi između riječi. I o tišini svijeta koja je uvijek tišina.
Nije dovoljno odrasti da bismo postali jači. Godinama, koliko god ih je više, samo postane tijesno u našem tijelu.
Svi živimo negdje. I naši prozori gledaju u neke druge prozore iza čije providnosti i neprovidnosti žive drugi ljudi.
Stanuju li i suze iza tuđih zastora?
I ima li u životu išta pouzdanije od gubitaka?
U jednoj priči iz Zlatne niti, ona je bila majka dvaju sinova, a sada je majka bez sinova, i čini se kao da svoj život lakše drži na okupu ako živi u šutnji i ako se prestane čuditi onome što joj se događa jer čuda su se potrošila u dugim i predugim vječno nepomičnim noćima, u kojima ostaje samo kap na trepavicama…
I onda ta kap odšeta do jednog Darka, u jednoj drugoj priči, odsječenog od zemlje, prepolovljenog na pokretni i nepokretni dio i nastani se u osmjehu. U onom osmjehu kojim je dugo, dugo poricao stvarnost a puštao srce metar ispred sebe i hvatao snove kolicima koja mu mogu vratiti samo djelić obećanog svijeta. I onda se, u godinama koje pojede vrijeme, dogodi spoznaja kako uvijek i neiscrpno uvijek postoji neizbrojani broj početaka. I onda se dogodi da on, nepokretan, počne nositi kroz život pokretne. Hrabrost i snaga u njemu narastu. I on prestane biti čovjek u kome je srce pustinja. I dalje, se priče nižu…
„A u zbiljskom srcu bića, mi smo, u biti, više slični, dragi moji prijatelji, nego neslični“.
I prekasno možda shvaćamo kako je sadašnjost sastavljena od sada i ovdje. I svaki naš dan jedan je mali život.
I baš zato, bilo bi možda dobro odreći se želje za osvajanjem cijelog svijeta.
Jer, što vrijedi osvojiti cijeli svijet ako putem izgubimo dušu? I vrednuje li se naše mjesto u životu i svijetu brojem ljudi kojima upravljamo ili brojem onih koji nas trebaju?
U Zlatnoj niti Ružice Martinović Vlahović vrijednost priča leži upravo u onom pogledu kroz prozor. Jer, kad pred jutro uvenu zvijezde, i danom se raspe svjetlo ako nemaš dodir sa samim sobom, ne možeš dodirnuti ni druge. A iza nekih tuđih prozora uvijek su neki drugi ljudi. I trebaju dodir. I spoznaja o njima i njihovim postojanjima je ograničena ali i veličanstvena u granicama misli koja treba utočište i sigurnost.
I možda su baš zato,ove priče, prožete duhovnošću, domom, obitelji, prijateljstvom, samoćom, tugom, putem i izlaskom , umjesto u ladicu - smještene u danas.
Smještene u dobrotu koja nema vrijeme mjereno brzinom čovjekova stizanja i nestizanja. Dobrota ima samo širinu, i snagu kojom se, uvijek i baš uvijek može upaliti mrak i kojom se može razgrnuti zastor na prozoru preko puta nas.
