STVARALAŠTVO IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ
piše Nebojša Lakić

Poslije mladenačkih pjesničkih pokušaja na hrvatskom (Zvijezdi moje domovine) i na francuskom jeziku (Ma Croatie; Le bonheur), te dnevnika pisanog na poticaj F. Mažuranića, Ivana Brlić-Mažuranić javila se u književnosti tek 1902. zbirkom pripovijedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani, koju je tiskala u vlastitoj nakladi.

U periodici se javila 1903. pjesmom Jela i orao (Prosvjeta) i pripovijetkom Angelus (Vijenac). I sljedeća njezina knjiga, Škola i praznici (1905) pripada omladinskom poučno-zabavnom štivu, dok je zbirka pjesama Slike (1912) odjek moderne lirske osjećajnosti, ali još uvijek na ravni kultiviranog amaterizma.

Prijelom u njezinu radu je roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913), bajkovito stilizirana priča o fantastičnoj realnosti dječjeg svijeta, kojoj su u osnovi "etika srca" i humanizam, usklađeni s perceptivnim mogućnostima onih kojima je priča namijenjena. Najveći uspjeh postigla je knjigom Priče iz davnine (1916) temeljenoj na dobru poznavanju hrvatske i slavenske mitologije i narodne predaje. Etički kodeks je i ovdje nenametljivo oblikovala uz pomoć naivnoga epskoga pripovjedača koji kroz fantastiku, bez racionalnog komentara, iznosi pouku o moralnim načelima te je uklapa u samu akciju pripovijedanja.

Ta je knjiga u prvom izdanju sadržavala šest priča: Kako je Potjeh tražio istinu; Ribar Palunko i njegova žena; Regoč; Sunce djever i Neva Nevičica; Šuma Striborova; Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica. Tek u izdanju iz 1926. korpus ovog klasičnog djela upotpunjen je sa još dvije priče: Lutonjica Toporko i devet župančića i Jagor. Godine 1923. objavljena je Knjiga omladini, specifična po svojoj tematici i strukturi (pjesme, eseji, razmišljanja), te zanimljiva po "porukama" koje je autorica ovaj put uputila odraslijim svojim čitateljima. U njoj su savjeti o njihovu ponašanju, odnosu prema umjetnosti, jeziku, domovini, istini i ljepoti, što je ponajviše došlo do izražaja u eseju Omladini o idealima, koji je, ne samo čitak nego i aktualan po poticajnim idejama i mislima još i danas. Iz sasvim edukativnih pobuda iste se godine pojavila i knjižica Radosna majka - dobra pjestinja, napisana po njemačkom predlošku, koja ilustrira autoričin odnos prema majčinstvu i obitelji, a 1927. i knjiga poučnih stihova Dječja čitanka o zdravlju. Uz povremeno javljanje u periodici i rad na povijesnim istraživanjima u obiteljskom arhivu, u posljednjih desetak godina svoga života Ivana Brlić-Mažuranić objavila je tekst Mir u duši (1929), Iz Arhiva obitelji Brlić, I-III (1934-35), te povijesni dječji roman Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata (1937).Posthumno, god. 1938. objavljena joj je i knjiga Srce od licitara, a 1943. i knjiga Basne i bajke.

Primljena je u JAZU kao prva žena u toj instituciji uopće, dvaput je (1931. i 1937.) p r e d l a g a n a za Nobelovu nagradu za književnost, te obilato, još za života, prevođena na niz svjetskih jezika. Status klasika nacionalne dječje književnosti, koji je stekla svojim Šegrtom Hlapićem i Pričama iz davnine, ostao je nepoljuljan sve do danas.

IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ U OCJENI KRITIKE
piše Nebojša Lakić

"Ocijenjena od kritike, i naše i strane zvučnim imenom 'hrvatskog Andersena', Ivana Brlić-Mažuranić ušla je u literaturu s etiketom najboljeg našeg pisca za djecu, i u svim ocjenama doživljavala isključivo pohvale. Od Matoša i A. B. Šimića do Domjanića i Andrije Milčinovića - svi su značajni stvaraoci i kritičari ocjenjivali njezino djelo pozitivno, ističući originalnost tema i ideja, jednostavnost i čistoću izraza, profinjeni osjećaj za slike, bujnost mašte, snažnu poetsku crtu, sposobnost autorice da se u potpunosti poistovjeti s psihom djece, shvati naivnost njihova svijeta."

Takvim ocjenama pridružila se i kritika u svim onim zemljama, koje su imale sreću da se, još za života ove hrvatske spisateljice, upoznaju s njenim najboljim djelima - Pričama iz davnine i Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića. Već 1924. objavljen je u Londonu engleski prijevod Priča iz davnine pod naslovom Croatian Tales of Long Ago. Do kraja toga desetljeća pojavili su se i prijevodi ovoga djela na švedskom, češkom, danskom i ruskom jeziku, a potom su uslijedili prijevodi na slovački, njemački, ukrajinski… Engleski prijevod Priča iz davnine popratilo je tridesetak uglednih engleskih revija i časopisa u kojima su objavljene pohvalne kritike i osvrti. "Daily Telegraph" uspoređuje Priče iz davnine s pričama iz Tisuću i jedne noći A. Grimma, ističući da su "vrijedne općeg zanimanja, te da u motivima, kao i u umjetničkoj formi nose sva obilježja hrvatskog naroda." "Daily Dispatch" naziva Ivanu Brlić-Mažuranić "hrvatskim Andersenom", dok "Chuch Times" naglašava: "Priče izražavaju etički genij Hrvata, a slike i priče očarat će ne samo dubokoumno dijete, nego će i starijima pružiti zamaman pogled u dušu jednoga malo poznatog naroda".

Ovakve i slične ocjene iznesene su i u drugim engleskim publikacijama, te na američkom tlu, kamo je ovo djelo bilo distribuirano odmah po izlasku iz tiska u Londonu. Snažan odjek imale su Priče iz davnine u danskim, švedskim, češkim, njemačkim i austrijskim novinama i revijama, te sličnim publikacijama i u drugim europskim zemljama. Laskave ocjene izrečene su i o Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića.